Kako Bernardić misli restartirati Hrvatsku? Jedino ako HDZ bude još iritantniji. A nije da se ne trude

Nizanje poraza i gafova

Čak i s ovakvim izbornim nizom SDP je s Bernardićem na čelu, gotovo do jučer, mogao računati na makar tijesnu pobjedu na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. No kobni je virus zarazio i (ne)realna očekivanja vezana uz mogućnosti ovako vođenog SDP-a. Aktualno predstavljanje nove SDP-ove izborne koalicije to je samo potvrdilo. Koalicija zasad pet stranaka neuvjerljivo i ponavljački nazvana Restart lako bi mogla ponoviti rezultat prethodnih SDP-ovih koalicija. To su koalicija Hrvatska raste, koja je tijesno izgubila izbore 2015., te Narodna koalicija, koju je HDZ 2016. lakše nadjačao. Godine 2015. HDZ-ova i SDP-ova koalicija osvojile su isti broj mandata u prvih deset izbornih jedinica, njih 56, pri čemu je HDZ dobio nepunih četiri tisuće glasova više. Da je SDP na tim izborima koalirao s IDS-om kao 2011., bio bi neprijeporni pobjednik. Godinu kasnije HDZ-ova ‘nevidljiva’ koalicija u prvih deset izbornih jedinica osvaja pobjedničkih 59 mandata, a SDP-ova 54 mandata. I tada je tadašnja stranka Zorana Milanovića propustila priliku koalirati s bivšim partnerima IDS-om i laburistima te tako ostvariti bolji rezultat.

Je li Davor Bernardić izvukao pouke iz tih poraza? Uostalom, na izborima 2016. i sâm se našao na trećem mjestu SDP-ove koalicijske liste u I. izbornoj jedinici osvojivši 3922 glasa, odnosno 5,05 posto svih glasova palih za listu. Uspješniji su od njega bili bivši premijer Zoran Milanović te bivši predsjednik Stjepan Mesić. Jasno je da će Davor Bernardić ovaj put biti prvi na listi koalicije Restart u I. izbornoj jedinici te da će mu se na tamošnjoj HDZ-ovoj listi suprotstaviti Andrej Plenković. Bit će to pravi premijerski obračun, ali će ovom prigodom predsjednik SDP-a imati znatno teži zadatak biti uspješnijim od čelnika HDZ-a.

Zbog toga ne čudi da Andrej Plenković želi zalijevati svog izazivača na mjestu prvog čovjeka Vlade. A izazivač je čak uspio ponoviti gaf svog prethodnika u stranci Zorana Milanovića te umjesto sintagme o ‘majci vojnoj lekarki’ izreći pojam ‘rektalnog alpinista’, opisavši političku karijeru predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Gordana Jandrokovića u politici najbolje opisuje on sâm, od začudne političke promocije u vrijeme Ive Sanadera, preko u svemu ispodprosječnog obnašanja dužnosti ministra vanjskih i europskih poslova, do vlastitih verbalnih ispada kada je, primjerice, za saborskog zastupnika Nikolu Grmoju izjavio da je ‘reći da je smeće malo’. Na susretu s novinarima kada je trebao obrazložiti vitalno važnu socijalnu politiku SDP-a tijekom aktualne i buduće krize, Bernardić je uspio upropastiti doslovce sve. I ono malo vlastitog političkog integriteta i situaciju da se u hrvatskoj politici, u odnosu na Srbiju i Mađarsku, može održati pristojna oporba spremna preuzeti vlast na izborima.

Alpinizam političke odbojnosti

I dok je do sramotnog ‘rektalnog alpinista’ Davor Bernardić, unatoč evidentnoj nesposobnosti, barem mogao izazvati sažaljenje, njegovo je ponašanje u politici od tada gotovo nepovratno postalo odbojnim. Prethodno je takvo što trasirano Bernardićevom tužbom protiv odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa zbog njegove svojedobne stipendije od 263 tisuće kuna za koju i dandanas predsjednik SDP-a tvrdi da je znanje, a ne novac. On očito ništa ne zna ni o tržištu, ni o obrazovanju na tržištu, a da se o pretendiranju na antikorupcijsko djelovanje niti ne govori.

Kako na taj način pobijediti na izborima? Jedino suoče li se birači s još odbojnijim ponašanjem suparničke strane. A takvih je naznaka sve više. Okrivljavanje virusa za doslovce sve i svašta, uključujući očite ljudske propuste temeljene na desetljećima katastrofalnoj kadrovskoj politici te sve evidentniji stranački predznak u aktualnoj borbi protiv širenja zaraze, mogao bi zasjeniti i ionako indisponiranog Davora Bernardića te koaliciju Restart.

Koalicija nazvana prema tuđici u hrvatskom jeziku, mlako predstavljena, nemotivirajuća te programski slabo pripremljena, zasad djeluje kao da ni sama ne vjeruje u dobar rezultat. Povjeruje li u takvo što i HDZ, ipak bi moglo doći do iznenađenja, osobito okupi li koalicija do izbora sve relevantne političke stranke i pojedince, dok bi Zoran Milanović mogao postati oporbin džoker ‘ne zovi’. Tako će u konačnici odlučivati nezadovoljni birači vođeni puno širim rasponom svojih potreba i očekivanja od nekoliko tjedana kojima se bliži kraj. Za Davora Bernardića ostaje pak samo jedno pitanje: je li Hrvatskoj trenutačno potrebniji jedan veoma dobar fizičar ili još jedan loš političar? Nije to Einsteinova teorija.

tportal