Dana 19. svibnja umro je Mirko Tomac. Nekrolozi objavljeni na lokalnim news portalima ispunjeni su činjenicama iz njegovog političkog djelovanja, po čemu je poznat brodskoj, županijskoj i hrvatskoj javnosti. Tekstovi su napisani korektno i s dužnim poštovanjem, a posvećeni su preminulom političaru koji je bio istaknuti akter u stvaranju samostalne Hrvatske, i odvjetniku koji je, baveći se tim poslom, stekao ugled. Za javnost on je bio političar, hadezeovac, kalendarotvorac, advokat. Tek rijetki, poput mene, znaju ga kao znatiželjnog, poštenog, živahnog i željnog znanja dječaka iz Bickog Sela, odakle je i moja mati. Proveli smo zajedno neizbrisive dane djetinjstva u prašnjavom selu kao rođaci i prijatelji. Dolazio sam na ferija u Bicko Selo baki Majnarićki i Tomcima, veseleći se velikim avanturama s Mirkom i njegovim pajdašima Cjarom, Markom, Bogovićem i drugim Biđanima iz generacije.
Samo sam to želio reći – da je umro otac i djed koji je i sam nekad bio dijete.
Predugo je bio bolestan, predugo je patio, prerano je umro. Nekoliko tjedana pred njegovu smrt, ne sluteći dobro, napisao sam mu mail, hoteći ga oraspoložiti i podsjetiti na sretne dane, a na koji, onemoćao, poražen od najgore moguće bolesti, nije modao odgovoriti, a što je inače redovito činio.
Dragi Mitek,
upravo sam pročitao intervju s J. R. Augustom (Nikola Vranić), genijalnim glazbenikom iz mjestašca pord Zaboka. Na kraju on spominje da poslije izolacije jedva čeka otići na mušićarenje u Gorski Kotar.
To me je podsjetilo na naša pecanja na Biđu i rupama okolo, sunčarki i ostale sitneži. Išli smo s grbavim štapovima i nekakvim plovcima i zahrđalim udicama. Znali smo naloviti sitne ribe poprilično. Eh, da se vrate dani ti koji su mi tetovirali dušu. Da bar čestito o njima popričamo.
Kako si ti? Čime se baviš? Mislim puno na tebe i naše dane. Meni su značili i znače neizmjerno.
Veliki pozdrav od Veljka.
Veliki, veliki posljednji pozdrav, Mitek!