Sva ta buka i kakofonija oko toga tko je bio u nekom ćumezu i što se tamo jelo i pilo namjerno je plasirana s ciljem odmicanja pažnje od stvarnih problema Hrvatske i još jedne korupcijske afere u kojoj je pokraden javni novac. Svi koji smo bili bubuljičavi tinejdžeri znamo da je najbolje, kad napraviš glupost, roditeljima podvaliti neku drugu priču:
‘Dobio sam kulju iz fizike, ali ona puši!’
Na to obično ide sestrin odgovor: ‘Možda pušim, ali bilo bi ok da vam pokaže votku koju skriva u ormaru.’
Dok starci luduju i dok traje bratsko-sestrinski rat, obično se ispred kupaonice dogovore ključne stvari:
‘Glup/a si, ali ni slučajno o travi na tajnom mjestu, ok? Ok.’
Nakon što se nastave vika i šamaranje malo tko će se više sjetiti jedinice iz fizike ili cigarete, a travu izluđeni roditelji nikada neće pronaći.
Ono što se zna o aferi Janaf toliko je sramotno i problematično da bi svi iz vlasti koji su povezani s Draganom Kovačevićem, bilo poslovno, bilo igranjem bele do jutarnjih sati, trebali satima javnosti objašnjavati svoje odnose i postupke. To se prije svega odnosi na ministre u trenutnoj vladi, a naročito one čiji su resori blisko povezani s djelokrugom Janafa. Posebno bi jasan trebao biti Andrej Plenković, i to kao premijer koji je Kovačevića ponovo politički imenovao na direktorsku poziciju, ali i kao čelnik HDZ-a jer su njegovi financijeri i članovi optuženi da su ili podmićivali (poduzetnik Petek) ili posredovali (gradonačelnik Barišić) u poslovima u kojima je državni proračun oštećen za milijunske iznose. Trebao bi nastupiti i kao moralna osoba kojoj je stalo do Hrvatske jer se ovdje radi o korupciji, virusu koji izjeda tijelo i dušu ove zemlje.
U svim zemljama postoji korupcija, ali rijetko gdje ćete je vidjeti ovako otvoreno, umreženo i nadrealno kao kod nas: poduzetnik u vrećici nosi dva milijuna kuna mita direktoru državnog poduzeća na Martinje u nekoj rupi sa šankom (koja ne izdaje račune, ali ima konobara, gitaru na zidu i brojač novca), dok se društvo u kojem je i suprug tadašnje predsjednice zabavlja uz tamburice i mlado vino. Loš je to scenarij koji ne bi prošao ni kao holivudska trash D produkcija. O mitu i korupciji vlasti šute, a malo tko ih više i pita.
Mutne veze iz rupe sa šankom
To ne treba čuditi jer je u psihologiji dobro istražena pojava navikavanja (habituacije) koja se iskazuje slabljenjem reakcije na opetovani podražaj. U 30 godina javnost se nagledala brojnih afera, neuspješnih istraga i grandioznih hapšenja te nasmijanih lica po izlasku iz Remetinca da jednostavno više nema volje ni snage reagirati. Ova situacija odgovara svim tim kriminalcima iz gospodarstva i vlasti jer se njome koruptivno djelovanje gotovo legalizira.
O tome je odlučio progovoriti predsjednik RH Zoran Milanović te bi i sam trebao dati neke odgovore vezane uz boravak i druženje u ‘klubu’ politički imenovanog direktora. Ne radi se tu o pitanjima o hrani koja je ostala, neprodanoj ribi, Anti koji dobavlja i Tončiju koji ju peče, niti ostalim trivijalnim temama. Predsjednik bi trebao objasniti što tri dana nakon razornog potresa koji je promijenio izgled Zagreba radi u staroj zgradi u užem centru? Nije li to neopravdan sigurnosni rizik za Hrvatsku? Trebao bi dati i jasnije odgovore na pitanja o svojim odnosima s Kovačevićem dok je bio predsjednik Vlade te tadašnjim poslovima Janafa. Nakon tih odgovora bio bi u puno boljoj poziciji analitički hladno postaviti važna pitanja o korupciji i mutnim vezama. Ovako nije.
Jedina dobro razrađena politika: Ukradi
Svi bi pak oni trebali odgovoriti na pitanja o onome za što su u odgovorni u Hrvatskoj, u kojoj se u staračkim domovima sve češće ne umire prirodnom smrću, s bolnicama u kojima se na dijalizi ubrizgavaju dezinfekcijska sredstva, na ulicama na kojima 15-godišnjaci pod utjecajem droge ulaze u stanove i bezrazložno ubijaju starice, sa školama u kojima učenici imaju online nastavu bez osiguranih tehničkih preduvjeta. Sve su to individualni slučajevi koji otvaraju brojna pitanja i ukazuju na potpun nedostatak sustavnih javnih politika i zemlju u kojoj građani vide samo jednu dobro razrađenu i organiziranu politiku: podmititi, uzeti, podijeliti… Jednom riječju – ukrasti.
Kada nema odgovora na nezgodna pitanja, jedino preostaju stare fore u kojima je netko nestabilan i ima bjesnoću, a drugi je nasilnik koji fizički napada ljude u Saboru. Andrej Plenković i Zoran Milanović pametni su ljudi koji su odavno prošli svoje nestabilne godine. Najmanje što mogu napraviti jest prestati s ovom bukom i otvoriti prava pitanja te dati iskrene odgovore. Ako to ne mogu… znajte da su zajedno sakrili travu.