Image may be NSFW.
Clik here to view.
Nitko ne može imati ništa protiv toga da Marijana Petir vjeruje u nešto što nijedan živi stvor nije kadar racionalno potvrditi i da se od jutra do mraka skrušeno moli dragom Bogu. No, kad se Petir, suspendirana i možda uskoro izbačena iz stranke dugogodišnja pri-čelnica HSS-a, poistovjećuje s blaženikom, svecem jednog dana ako ne prije, Alojzijem Stepincem, onda njezina ovozemaljska “seljačka buna” protiv stranačkog šefa Kreše Beljaka dramatično prerasta u tragikomediju za kućnu uporabu.
Pravo vjerovati u onostrano ili u bilo što ovostrano neotuđivo pripada i birokratima frazersko-hipnotizerskog narativa koji su već u političkim pampersicama postali jako svjesni svoje mesijanske uloge u zauzetosti za “nacionalno dobro”.
Međutim, trenutna “seljačka buna” Marijane Petir izaziva podozrenje prema osobi dovoljno beznačajnoj da bi je se ičim dalo prispodobiti s pokojnim zagrebačkim nadbiskupom, suđenim i osuđenim u bivšoj Jugoslaviji zbog kolaboracije s ustaškim režimom tzv. NDH.
“Današnja odluka Predsjedništva HSS-a pokazatelj je da je vodstvo HSS-a napustilo temeljne vrijednosti HSS-a”, prenijeli su u subotu mediji izjavu Marijane Petir nakon što je stranački vrh odbio njezinu i žalbe devetero haesesovaca na suspenzije te protiv njih pokrenulo postupak političke odgovornosti zbog navodnog opstruiranja HSS-a na izvanrednim parlamentarnim izborima.
“To što rade meni, ja im mogu oprostiti, a to što su ubili HSS zbog svojih fotelja neće im oprostiti ni članstvo HSS-a niti hrvatski narod. Beljak je odlučio da žalbe idu na prijeki sud, a sudili su tako u vrijeme komunizma, slali su ljude na Goli otok, i meni je tako presuđeno – bez saslušanja. Na isti način je suđeno Stepincu, nadali smo se da je to iza nas, ali vidimo da je u Beljaku reinkarnacija Tita, Staljina i ostalih za koje smo mislili da su ostali u dalekoj prošlosti”, rekla je Petir.
Da je Petir poštenija prema povijesnim činjenicama, ne bi zaobilazila istinu: komunisti su itekako saslušavali i saslušali aktualnog blaženika Stepinca i sudili mu javno. Ako je o tome imala/ima ikakvih dvojbi budući da pripada svjetonazorsko-ideološkoj kasti desnih radikala koji tvrde isto što i ona i ciljano krivotvore i revidiraju prošlost, mogla je zamoliti pojašnjenje Zdravka Tomca.
Tim više, jer je taj više desetljeća jako zauzeti i visokopozicionirani član SDP-a i teški ljevičar u Tuđmanovoj tzv. vladi nacionalnog jedinstva (premijera Nikice Valentića) odnedavna istaknuti konvertit upravo među njezinim istomišljenicima: odreda ljutim antikomunistima, gorljivim “praktičnim” katolicima i intimusima najmilitantnijeg, napadno antititoističko-antičetničkog dijela tzv. Crkve u Hrvata. Tomac je usred “komunističkog mraka” bio osobni tajnik Jakova Blaževića, zakletog pripadnika najužeg vrha SKJ/SKH i državnog tužitelja u, tvrdi desnica, “montiranom političkom suđenju” Alojziju Stepincu.
Valjda Zdravko Tomac, iz prve ruke, više zna o okolnostima Stepinčevog “mučeništva” za vrijeme tzv. NDH i po amputaciji te bolesne izrasline na hrvatskom tkivu od, recimo, Velimira Bujanca iz pedesete ruke ustaško-emigrantskih izvora?
U navodno pravednom bijesu Marijane Petir zato što joj, eto, “reinkarnirani Tito, Staljin i ostali za koje smo mislili da su ostali u dalekoj prošlosti” ne daju u utrku za predsjednicu HSS-a, koju ionako ne bi dobila jer nema potrebne liderske kondicije, omaklo joj se i optužiti Krešu Beljaka za komunističko ljevičarenje. A čovjek, jedva pet godina stariji od nje, nikad nije bio u Partiji, za razliku od bivšeg člana SKJ/SKH Branka Hrga, kojega je pobijedio na izborima za čelnika HSS-a, osobnog prijatelja Marijane Petir i sudruga na HDZ-ovim kandidacijskim listama za visoke, masno plaćene političke fotelje. Do kojih nikad ne bi došli da su samostalno izašli pred birače, u ime stranke što već dugo umire na samoj margini javnog interesa.
Pomalo je vrijedna podsmijeha prepotencija Marijane Petir, diplomirane biologinje i teologinje, proglašene “homofopkinje 2011. godine” i manje-više paradne, nevažne europarlamentarke. U sudaru s Krešom Beljakom, jer je s većinskim pristašama “ubio” stranku – samo zato što je protiv njezine, crkvene i volje ekstremnijeg, desnog krila HSS-a koalirao sa SDP-om u Narodnoj koaliciji?
Petir se trsi javno si nataknuti aureolu političke Perpetue. Kao, nema veze to, što je Beljakovo “prevođenje HSS-a iz pobjedničkog u gubitnički tabor” priskrbilo “seljacima” čak pet saborskih mandata, četiri više nego njegovi prethodnici s Marijanom Petir u prošlih pet godina.
“Svakom u Hrvatskoj je jasno da me eliminira, jer sam najavila kandidaturu za predsjednicu HSS-a”, ustvrdila je Petir novinarima. “Ovom odlukom gospodin Beljak i njegovi potpredsjednici pokazali su kukavičluk, a poznato je da naši vođe HSS-a nikad nisu bili kukavice. Pokazali su i strah, jer znaju da nikada ne bi dobili unutarstranačke izbore da sam ja kandidatkinja, zato što članstvo zna da sam ja HSS, a ne oni.”
Petir nikad nije bila HSS niti će biti, ma što ona mislila o sebi. Neki savjestan politički analitičar tek ima pokazati koliki je njezin doprinos permanentnom srozavanju HSS-a među (i desnim) biračima. Godinama je bila visoko pozicionirana članica stranke, iako kontroverzna osoba, koja nije uživala simpatije šire javnosti. Bivšem je predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, uvjerenom antinacifašistu i ateistu, bila od studenoga 2004. do siječnja 2005. glasnogovornica izbornog stožera za drugi mandat šefa države, 2009. je smijenjena s dužnosti predsjednice HSS-ovog kluba saborskih zastupnika jer je mimo odluke stranačkog vrha glasovala protiv donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije manjina, a na parlamentarnim izborima 2011. birači ju nisu ni pustili u saborske klupe. HSS se jedva-jedvice provukao s jednim, Hrgovim mandatom.
Marijana Petir ne može biti abolirana za primjetno klizanje potpore političke javnosti “seljacima” do jadne pozicije duboko ispod izbornog praga. Ako je vjerovati – a zašto ne? – istraživanjima agencije Promocije plus, Beljaku je uspjelo u samo šest mjeseci reanimirati HSS s 1,4 posto potpore u veljači 2016. na 2,1 posto uoči rujanskih izbora.
Recimo, uoči izbora za sedmi saborski saziv, 2011. godine, HSS je u svibnju imao potporu 4,5 posto građana, a već u lipnju 3,9 posto… Bez HDZ-a kao “prirodnog” partnera ili SDP-a kao “neprirodnog”, HSS više nema što tražiti na političkoj sceni. Pregazilo ga vrijeme, zajedno s mentalitetom i političkim obrascem a la Marijana Petir. Kamo će ta stranka nakon unutarstranačkih izbora 22. listopada, s Beljakom i istomišljenicima ili bez njih, ne da se iščitati ni iz čarobne kugle.
Pomalo je tužno slušati laudu o “našim vođama HSS-a” za koje je “poznato”, tvrdi Petir, da “nikad nisu bili kukavice”. Počevši od paradnog nasljednika legendarne braće Radić, “seljaka” Vladka Mačeka koji je svojim “čekajmo” 1941. pola HSS-a poslao ustašama, a pola Titovim partizanima, preko emigracijskog rasula do obnove HSS-a u RH pod mahom redikuloznim politikantima, ta politička stranka nije imala hrabre vođe koji bi ju bili sposobni osoviti na noge kao respektabilnu, potentnu silu u koju se građani mogu pouzdati. Stranka je nešto živnula pod vodstvom inženjera Zlatka Tomčića (15 saborskih mandata), opet u koaliciji – s Račanovim SDP-om i još četirima partnerima, a sve poslije uglavnom je politički jad, bijeda i impotencija.
“Seljake” se doživljava/lo kao veselo folklorno društvo koje se svakom prigodom – “Seljačka sloga i vjera u Boga”, jelte – odlično zabavlja uz tamburaše, birana ića i pića s OPG-ova i scenografiju sela kakvo ne postoji barem već stoljeće i pol. A građanima puna kapa teške svakodnevice koju su im namrli vođe političkog integriteta Marijane Petir da bi imali vremena, strpljenja i razloga suosjećati s novohrvatskim alojzijama u, vidi vraga, opet “montiranim komunističkim procesima”..
Napokon, živo se fućka tom “hrvatskom narodu” kojim se Petir grozi Beljaku i dijelu HSS-a što ona želi postati predsjednicom stranke. Živo mu se fućka i je li netko “ubio HSS”, HDZ, SDP… koji su mu u prošlih četvrt stoljeća donijeli više zla i jada nego dobra.