Godinu dana otkako je zakoračio na nacionalnu scenu Petrov će, u za njega jako složenim okolnostima, morati biti politički iznimno vješt kako bi Most zadržao relevantnost. Može li on to?
Most je u Oreškovićevoj vladi na odlasku imao vrlo komotnu poziciju. Božo Petrov i kolege nalazili su se, doduše, tih nekoliko mjeseci pod kontinuiranim pritiskom suradnika iz Domoljubne koalicije. Ali, to za njih ipak nije bila naročito komplicirana situacija.
S druge strane Mosta su, naime, bili Tomislav Karamarko, Pero Ćorić, Milan Bandić, redom političari koji u javnosti nisu uživali bogzna kakav ugled. Kad su iz Domoljubne koalicije stizale ideje o ideološkoj preobrazbi Hrvatske po uzoru na Mađarsku, mostovci se, u skladu sa svojom tvrdnjama da oni uopće nemaju svjetonazor, nisu previše bunili. Poručivali su, međutim, da bi stvari u državi bez njih, u slučaju da je Karamarko sam imao većinu, bile još gore i time su stekli određene simpatije i nenaklonjenih im građana. Kao i dobrog dijela medija, u kojima Karamarko, osim izrazito hadezeovski obojenih novinara, zapravo nije imao nikoga. Zbog svega toga Karamarko i nije predstavljao Petrovu ozbiljniju prijetnju. Svjedoče o tome i rezultati nedavnih parlamentarnih izbora na kojima je Most osvojio respektabilnih 13 saborskih mandata, premda su obnašajući vlast demonstrirali posvemašnju nekompetenciju, a od bučno obećanih reformi nisu pokrenuli apsolutno ništa.
No, to je ugodno razdoblje iz nekoliko razloga sada iz Mosta, slijedi im daleko zahtjevniji posao. Petrov je opet odlučio Vladu sastaviti s HDZ-om. Budući da je to drugi put u godinu dana, priča Mosta da su politički neutralni i da mogu i s jednima i drugima sve će teže držati vodu. Uostalom, Andrej Plenković naziva ih HDZ-ovim prirodnim partnerima. Most će se zato u predstojećim mjesecima još više sudarati s percipcijom da su samo svojevrstan surogat HDZ-a. Ni SDP ih više neće štedjeti. Jasno, Petrov će, ako mu je stalo do očuvanja političke neovisnosti Mosta, inzistirati da nije HDZ-ov satelit. A koliko-toliko vjerodostojan u tome bit će jedino ako će unutar parlamentarne većine biti djelatno distanciran prema HDZ-u, čak i do opstrukcije Vlade.
Ali, umjesto Karamarka danas je tu Plenković. Novi lider HDZ-a ima uz sebe medijsku brigadu spremnu da razgrne sve pred njim, naravno, ako ustreba i da gazi Most. Petrov pritom neće moći ponovno posegnuti za geslom – bez nas bi bilo gore. Makar će Plenković, kako bi zadovoljio desne birače, povremeno slati poruke koje će ga legitimirati kao vatrenog nacionalista i antikomunista. No, taj nekadašnji pripadnik komunističke zlatne mladeži sigurno neće aktivirati Karamarkov projekt retuđmanizacije i dekomunizacije Hrvatske. Stoga se, što je loše za Petrova, liberalna javnost neće plašiti Plenkovića i tražiti zaštitu od Mosta.
Dakle, godinu dana otkako je zakoračio na nacionalnu scenu Petrov će, u za njega jako složenim okolnostima, morati biti politički iznimno vješt kako bi Most zadržao relevantnost. Može li on to?