Upravo je resor kulture zadao najviše glavobolja mandataru Plenkoviću koji je na koncu odlučio pokazati zube ne popustivši bujici za ostanak Hasanbegovića i ostavši kod svog prvog izbora, Nine Obuljen
Hrvatska će danas dobiti svoju 12. Vladu, a Andrej Plenković sutra će kao četrnaesti hrvatski premijer znakovito otputovati baš u Bruxelles iz kojeg se vratio u Zagreb da preuzme državu.
Plenkovićev HDZ od početka se naziva briselski, no to se iz sastava njegove Vlade može samo djelomično iščitati. Plenković nije imao petlje drastičnije europeizirati ministarski sastav iz HDZ-a, ili barem to nije učinio onako kao što se moglo očekivati iz njegovih predizbornih najava i onoga što je njegova desna ruka Davor Ivo Stier zapisao u »Novoj hrvatskoj paradigmi«. Plenković se odlučio za matematiku srednjeg kursa možda i stoga što je na lokalnim razinama u stranačkoj bazi ekipa došla još za »starog HDZ-a«.
Nakon duge kombinatorike novi se premijer, odbacivši ekstreme koji su mu se otvoreno suprotstavili i besramno nametali, odlučio za pomirbenu varijantu za koju misli da bi mogla biti prihvatljiva i naraslim stranačkim apetitima, i velikim očekivanjima javnosti. Osim Stiera i Krstičevića, koji bi mu trebali čuvati bokove, Plenković je Vladu sastavio od nekoliko blokova.
Onaj stručni, tehnomenadžerski (Zdravko Marić, Martina Dalić, Tomislav Ćorić, Nada Murganić, Gabriela Žalac) trebao bi biti glava koja će voditi financije i osmisliti gospodarski razvitak i oporavak zemlje. Tu je i blok od Karamarka i Oreškovićeve Vlade naslijeđenih ministara (Oleg Butković, Lovro Kuščević, Tomo Medved, Tomislav Tolušić) koji predstavljaju krvotok kontinuiteta stranačke politike, baš kao i gradonačelnik Malog Lošinja Gari Capelli koji se na velika vrata vraća na državnu političku scenu. Među Plenkovićevim povratnicima šansu je ispred Drage Prgometa dobio Milan Kujundžić koji bi osim vođenja zdravstva trebao nadomjestiti odlazak Zlatka Hasanbegovića i politička očekivanja ljute desnice.
Upravo je resor kulture zadao najviše glavobolja mandataru Plenkoviću koji je na koncu odlučio pokazati zube ne popustivši bujici za ostanak Hasanbegovića i ostavši kod svog prvog izbora, Nine Obuljen, dajući do znanja da i ostali ministri mogu računati na njegovu podršku. Na prvi pogled najviše začuđuje izbor ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića, nekadašnjeg pomoćnika Dragana Primorca koji ga je zbog njegovih afera morao smijeniti.
Barišić u ministarskoj fotelji siguran je znak da nema nikakve šanse za kurikularnu reformu kako je prvobitno zamišljena, odnosno da će ono što je započeo Predrag Šustar biti nastavljeno, pa ostaje nejasno zašto mu nije dozvoljeno da dovrši posao. I posljednji blok Plenkovićeve Vlade čine Mostovi ministri, gdje bi premijer mogao imati najviše problema, pogotovo s ministarstvom pravosuđa povjerenom nedoraslom Šprlji i onim unutarnjih poslova koje čeka težak posao depolitizacije i profesionalizacije, a dio sustava već je pokazao nepovjerenje prema Orepiću kao ministru.
Plenković je u zadanim okolnostima možda i bio prisiljen svoju Vladu sastavljati mehanički, slažući je poput lego kockica i više nego što je htio. No, sada je samo na njemu da pokaže kako u njoj može proraditi kemija koja će pokrenuti uspješan timski rad i da vlada srednjeg kursa može uspjeti i biti bolja od prethodnih.
Kormilo je u njegovim rukama, posadu je sam odabrao, a svi mu želimo dobar vjetar.