Da bi nakaznost bila potpuna, hrvatsko pravosuđe 2018. godine nepravomoćno osuđenom ratnom profiteru, koji se okoristio za 3,6 milijuna kuna, kao olakotnu okolnost uzima sudjelovanje u Domovinskom ratu u kojem zapravo nije ni bio, da bi iz njega izašao s činom pukovnika! Što bi tek bilo da je Ivo Sanader par dana ili tjedana proboravio u ratu, do kojeg bi čina tek onda dogurao i koliko mu je mjeseci ili godina zatvora zbog nepostojećih olakotnih okolnosti oprošteno, ostaje diskrecijsko pravo hrvatskog pravosuđa i tema za vidovnjake
Ispravak krivog navoda! Ivo Sanader nije prvi osuđeni Hrvat za ratno profiterstvo, ta čast pripada gospođi Barbari Hartman (63) iz Križevaca koju je prije pet mjeseci sutkinja Lidija Vuljak, također nepravomoćno, osudila uvjetno na 12 mjeseci i povrat 1,3 milijuna kuna.
Zašto? Zato što je gospođa Hartman upravo toliko profitirala primajući punih 20 godina ratnu invalidninu i mirovinu 1991. godine poginulog hrvatskog branitelja Franje Hartmana.
Kvaka je u tome što se gospođa Hartman od gospodina Hartmana razvela još 1982. godine, da bi 1994. lažno predočila kako je s bivšim suprugom živjela u izvanbračnoj zajednici, a u prevari države »pomogla« joj je voditeljica križevačke ispostave Odjela za branitelje Ministarstva branitelja Štefica Jagušić (57) također osuđena na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora.
Toliko o ratnom profiterstvu kao jednom od najsramotnijih, ako ne i najpogubnijih zločina koji podriva same temelje društva, kao i specifičnoj težini njegovog kažnjavanja, pogotovo kod Sanadera koji je, uz povrat novca, nepravomoćno dobio 2,5 godina zatvora. Koliko je trula država s ovako ridikuloznim pravosuđem, svjedoče olakotne okolnosti koje je uzela u obzir sutkinja Jasna Galešić u odmjeravanju kazne, istaknuvši i osuđenikovo sudjelovanje u Domovinskom ratu.
Potraga za ratnim putem Ive Sanadera i odgovorom na pitanje gdje je bio 1991. brzo je završila. Svjedoci su potvrdili kako je Sanader odjenuo uniformu tek jedan dan, ili bolje rečeno na nekoliko sati, tog 3. prosinca 1991. godine u Stobreču, prilikom postrojavanja pripadnika »Art garde«, dakle postrojbe umjetnika a ne ratnika.
Ne omalovažavajući bilo čiji i bilo kakav doprinos Domovinskom ratu, u Sanaderovom slučaju valja napomenuti da je bojišnicu, kao i većina, vidio samo na televiziji. No to nije smetalo prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu da mu u općoj euforiji 1996. godine, kao i mnogim HDZ-ovcima, dodijeli čin pukovnika HV-a!
Da bi nakaznost bila potpuna, hrvatsko pravosuđe 2018. godine nepravomoćno osuđenom ratnom profiteru, koji se okoristio za 3,6 milijuna kuna, kao olakotnu okolnost uzima sudjelovanje u Domovinskom ratu u kojem zapravo nije ni bio, da bi iz njega izašao s činom pukovnika! Što bi tek bilo da je Ivo Sanader par dana ili tjedana proboravio u ratu, do kojeg bi čina tek onda dogurao i koliko mu je mjeseci ili godina zatvora zbog nepostojećih olakotnih okolnosti oprošteno, ostaje diskrecijsko pravo hrvatskog pravosuđa i tema za vidovnjake.
I tko je sad tu zloglasniji ratni profiter i veća štetočina za hrvatsku državu? Barbara Hartman koja si je, uz malu pomoć prijateljice, osigurala egzistenciju varajući državu koja se nije udostojila 20 godina provjeriti njezin status, ili Ivo Sanader kojem su postrojavanje u Stobreču i počasni pukovnički čin bili odskočna daska u političkoj karijeri u kojoj je dogurao do predsjednika HDZ-a i Vlade, kao i argument za ublažavanje zatvorske kazne kada je završio na sudu zbog ratnog profiterstva?
Budući da je ovo HDZ-ova Hrvatska, zna se tko je na kraju ispao pokojnik, a tko pukovnik.